Dalić je griješio, ali ispunio je sve ciljeve, a očito je i da jedan igrač kod njega ima golemi kredit

Datum objave: 29.06.2021.
Autor / izvor:
Teško je shvatljivo da izbornik ne vidi da s njim na terenu samo može izgubiti

Zlatko Dalić svakako neće ući u finalni izbor za najbolje izbornike Eura. Kao što neće biti ni na popisu onih koji su razočarali. Dalić je s Hrvatskom na Euru rezultatski napravio ono što je realno morao. Skupinu je završio drugi, iza igrački daleko jačih Engleza, da bi u osmini finala potpisao poraz protiv jako dobre Španjolske. I to u produžetku.

Dalić je – dakle – ispunio minimalni cilj postavljen pred njega i reprezentaciju. Što znači da u skoro četiri godine ima sjajan učinak četiri od četiri kada pričamo o ispunjenju rezultatskih ciljeva. Uz jedan povijesni bonus. Preuzevši Vatrene u jesen 2017., prvi zadani cilj bio je odvesti Hrvatsku na SP u Rusiju. Ispunio ga ja. U Rusiji smo od njega tražili prolazak skupine. Ne samo da je i to ispunio, nego se zaustavio tek u finalu, s nezaboravnim srebrom oko vrata. Treći cilj bio je odvesti nas na Euro 2020. Opet ispunjeno, kvalifikacije smo dapače okončali kao prvi u skupini. Što smo čekali punih 13 godina. I napokon, na Euro smo ga ispratili sa zadatkom da prođe skupinu… Što je ostvareno.

Napravio je Dalić u međuvremenu – milom ili silom – veliku smjenu generacija. Juranović, Gvardiol, Pašalić, Vlašić, Oršić, Brekalo, Petković, te Budimir igrali su u ponedjeljak protiv Španjolske, a nisu bili među 23 koji su putovali na SP u Rusiji. Pričamo o osam igrača! Smjena generacija iznimno je težak proces za svaku reprezentaciju, a povijest pokazuje poglavito za izbornike koji su s jednom generacijom dotaknuli nebo. Ljudski je da se nakon takvih uspjeha vežeš uz igrače te ih se teško odričeš, jer znaš što su ti donijeli, znaš kakve imaju kvalitete pa ti je u glavi misao da to oni iznova mogu ponoviti. Pogledajte samo primjer moćne Njemačke nakon impresivnog zlata na Mundijalu u Brazilu 2014. Lőw i Elf još se uvijek traže, mijenjaju sustave igre, otpisuju pa vraćaju veterane, a imaju desetke vrhunskih igrača i vjerojatno najbolje posloženu logistiku na svijetu. Ne moramo samo o Njemačkoj, možemo i o Nizozemskoj, pa i toj Španjolskoj koja nas je jučer izbacila. Ima takvih primjera koliko god hoćete…

Popis Dalićevih ispunjenih rezultatskih ciljeva na kraju ćemo zaokružiti s jednim nešto manje važnim, iako nikako ne i nebitnim. Nakon dva izdanja Lige nacija još uvijek smo u elitnom razredu, što nam jamči najveće prihode i najatraktivnije suparnike. Doduše, nakon prvog izdanja smo ispali pa nas je promjena sustava natjecanja zadržala među elitom. U drugom smo pak pretrpjeli niz teških nokauta, ali meč smo ipak završili na nogama.

Naravno da je Dalić ispunjavajući ciljeve radio i pogreške, katkad i teško shvatljive. Ne trebamo ići dalje od Eura, jer u prethodnih 20-tak dana vidjeli smo ih dosta. Kramarić na desnom krilu u utakmici s Englezima u kojoj znaš da ćeš se braniti? Jako je teško pronaći trenera koji će se složiti s tom idejom. Kramarića krasi sjajan osjećaj za gol, velika lukavost na terenu, a ta pozicija traži brzinu te moć dugog trčanja. Kramarić nema ni jedno ni drugo… Ante Rebić već je u toj prvoj utakmici pokazao da je potpuno izvan turnira, očito nespreman i daleko od forme. Startao je u tri od četiri utakmice. U svakoj je bio ispod pristojne razine. Plus što Rebić nije centarfor. Petković je pet dana prije Eura slovio kao igrač oko kojeg će se slagati napadačka taktika. Preko noći je pao u drugi plan… Kao što je Gvardiol od igrača koji je jedva ušao na popis 26, preko noći postao startni lijevi bek. Što – doduše – osobno pozdravljam, ali takve stvari trebale bi se raditi daleko sustavnije. Trebalo bi ih planirati…

Da se zadržimo samo na jučerašnjoj utakmici protiv Španjolske. Recimo da je udarna postava bila logična, iako je Dalić proteklih dana morao osjetiti da je Rebić izvan svega. Nezadovoljan s našom igrom u 45 minuta već je u poluvremenu promijenio Petkovića. Zato što nije dovoljno trčao… OK, to mogu prihvatiti. No, zašto opet Kramarić na poziciji centarfora? Javno je nekoliko puta istaknuo da tu poziciju niti želi niti može igrati. U što smo se svi zajedno uvjerili nekoliko puta, pa i na ovom turniru. Zašto je Rebić istrčao i u drugom poluvremenu? Opet je bio daleko ispod razine, plus neobjašnjivi gaf s mijenjanjem kopački usred utakmice. Rebić očito ima golemi kredit kod Dalića, ali teško je shvatljivo da izbornik ne vidi da s njim na terenu samo može izgubiti.

Treća Dalićeva pogreška jučerašnje utakmice je Brekalo na poziciji desnog beka u produžetku. Uveo ga je umjesto Juranovića kad smo ganjali rezultat i to je razumljivo. No, kad znaš da te čeka 30 minuta protiv suparnika koji te melje napadima, ne možeš Brekala ostaviti na boku. Ni sekunde. Napadač može napraviti hrpu gluposti ali ti zbog toga ne gubiš utakmice, a jedna pogreška braniča može biti kobna. Što nam se kod Brekala nažalost dogodilo.

Da, griješio je Dalić, ali svi treneri griješe, nije to sporno. Nije li i Enrique iz ničega izvadio stopera pa dobivenu utakmicu uveo u pravu dramu? Događa se. Enriquea je išla karta, Dalića nije. Da je Kramarić zabio ono što je u produžetku morao, sad bi Dalić bio heroj, a Enrique tragičar. To je nogomet…

Međutim, sreća je jedno, činjenice i nogometna logika nešto drugo. Dalić je nakon ruskog srebra napravio puno poteza, ali neke očito tek treba napraviti. Kramarić nije centarfor, ali Budimir je. Budimir nema golgetersku klasu Kramarića, nema ni njegovu virtuoznost, ali je centarfor. Što je protiv Furije i pokazao. Kramarić je trebao konkurirati za drugog napadača ili desetku. Rebić je osvojio srebro, dao nezaboravan gol Argentini, ali ako nije u formi, skloni ga u stranu. I gurni tog Oršića, koji gori od sjajne forme, samopouzdanja, moći ali i igračke klase. Dokazane igračke klase. I nema veze što igra u Dinamu, a ne u Barceloni ili Juventusu. Čovjek može i želi! U polufinalu mogli bi se susresti Italija i Španjolska, na čijim klupama sjede dva izbornika koja su odbacila “tradicionalne” rezone i rade po svom, oslanjajući se isključivo na formu igrača, a ne na njihova imena ili na veličinu klubova u kojima igraju. Pa u Italiji tri igrača Sassuola budu u udarnoj postavi ili Španjolska dođe na turnir bez igrača Real Madrida.

Dalić i Vatreni vremena za predah nemaju, kvalifikacije za Katar samo što se nisu nastavile. U njima više nemamo pravo na kiks, jer taj smo bonus potrošili već u Sloveniji. Stoga je prostor za pogreške bitno sužen, a ono što smo vidjeli na Euru daje gotovo pa jasne obrise onog što bi Dalić trebao raditi na terenu. Stavi igrače na njihove pozicije, te se nemoj opterećivati s nečijim imenom. Ili s onim što je netko napravio ili nije napravio u Rusiji. To je sad već dovoljno daleka prošlost.

Na kraju i pokoja riječ o Dalićevoj budućnosti. Dio medija, stručnjaka pa i navijača propitkuje se bi li Dalić trebao otići? Trenera koji ispunjava ciljeve ne smjenjuješ, a Dalić je – rekli smo – ispunio sve…

https://sportske.jutarnji.hr

Zašto postati član?

Ponosni smo što okupljamo navijače da navijaju “ZA” a ne kako je to čest slučaj “PROTIV” i od kada postoji naša udrugu Uvijek vjerni nije bilo nereda od strane naših članova, prije, za vrijeme niti poslije utakmice.

Pridružite nam se i postanite istinski 12. igrač naše reprezentacije.