– Prije svega više sam nego ponosan što mogu ljudima koji me vole vratiti povjerenje igrama za reprezentaciju. Jednako toliko i što uopće imam mogućnost nositi voljeni dres. To sam činio 106 puta. Igrao sam najveću utakmicu u nogometu – finale Svjetskog prvenstva. To što imam priliku braniti boje svoje države, igrati u najdražem dresu, više je nego što sam mogao sanjati i očekivati. Jedinstveno. Ništa ne može biti iznad toga.
Postoji li žal što na nekim velikim natjecanjima nismo više napravili. U Francuskoj 2016. recimo? Na Svjetskom prvenstvu u Brazilu? Ili još na Euru 2008.?
– Sigurno da. Iako, izbjegavam se prisjećati neugodnih i loših trenutaka. Bolje je pamtiti sretne i dobre, oni su puno veći i bitniji. Naravno da je bilo niz natjecanja na kojima smo mogli učiniti više. Nogomet je takav, mnogo puta je teško objasniti neke situacije koje se dogode. Moramo ih zaboraviti, ići dalje, biti pozitivni. U Rusiji smo postigli veliki uspjeh. Ne samo naše generacije koja je igrala na tom Svjetskom prvenstvu, nego to pripada svima koji su i ranije igrali za nacionalnu momčad. To je djelo svih nas.
Nogomet je biznis
Dakle, idemo na klupske teme. Jeste li u zadnje vrijeme imali razgovore s Barcelonom o svojem statusu, hoćete li ostati ili otići?
– Ne, nismo ništa razgovarali o tome. Ništa se novo ne događa, već dvije, tri godine idu iste priče. Bilo je prije Rusije, pa nakon nje. To traje… Sve razumijem. Nogomet je i veliki biznis.
Ovdje imam ugovor još dosta vremena, moje ideje i razmišljanja su kad potpišem ugovor da ga ispunim do kraja. Što će biti dalje, za to imam vremena. Za sad sam tu gdje jesam, sretan i zadovoljan. Točno da je ovo teška sezona, drugačija nego ostale, ali želim biti pozitivan. Imam više volje i želje za nogometom nego ikad.
Osim temeljnog ugovora do 2021. imate i klauzulu do 2022. godine?
– Da, tako je, ugovor vrijedi duže od 2021. godine. Tu sam gdje jesam, želim ono što je na papiru odraditi do kraja, ali uz pozitivan razgovor vidjet ćemo što će biti.
Mourinhov interes
Jeste li ovog ljeta bliže ostanku ili odlasku? Možete li to reći?
– Ne, ne mogu ništa reći. Jedva čekam da se vratimo klupskim treninzima, nadam se da će to biti uskoro.
Mnogi govore i pišu da se planirate kao igrač vratiti u Sevillu. Je li to istina ili samo romantična medijska priča budući da se zna koliko vam je draga andaluzijska prijestolnica i tamo namjeravate živjeti nakon karijere.
– (Smijeh). Svi znaju što mi znače Sevilla kao klub i kao grad, daleko od toga. Ali ja sam u Barceloni, jednom od najvećih klubova na svijetu. Sretan sam, uživam, uskoro ću napuniti šest sezona. Nedostaje mi jedna utakmica da stignem do 300 nastupa u službenim susretima, među pet sam stranaca s najviše utakmica za Barcelonu. Sve je dobro, a kad dođe vrijeme razgovarat ćemo što dalje.
Sami ste kazali da vas mediji sele na sve strane pa moramo pitati bi li Sevilla zaista bila prvi izbor kad biste odlazili ili to nema veze?
– Ma ne, ne razmišljam uopće o tome. Moj odnos sa Sevillom svi poznaju, ali to nema veze jedno s drugim. Kad dođe taj trenutak, i ako bude uopće trebalo razmišljati o transferu, tada ću odlučiti.
Čitamo da vas i Jose Mourinho želi u Tottenhamu. Jako vas je hvalio, ne bi bilo loša opcija? Iako Tottenham nije Barcelona.
– (Smijeh). Svi znamo tko je Mourinho, jedan od najboljih trenera, ako ne i najbolji na svijetu zadnja dva desetljeća. Igrači koji su bili u njegovoj momčadi redom su govorili o njemu sve najljepše i najbolje. Nešto posebno je surađivati s njime. Kao što sam već govorio, velika mi je čast kad me se spominje u vezi s najvećim klubovima i najvećim stručnjacima. Ponosim se s time. No, što se tiče konkretno sada Tottenhama, u toj priči nema ništa. Nemam ni želje ni potrebe da razmišljam previše o drugim klubovima.
Najteže je bilo zbog djece, ali lijepo smo se družili
Po čemu ćete najviše pamtiti karantenu?
– Svima će nama ovo vrijeme ostati u sjećanju. Posebno zbog djece jer njima je najteže. Oni ne mogu kao mi razumjeti ovu situaciju. Pamtit ću sve liječnike, zdravstveno osoblje i ljude koji su podnijeli najveći teret, ali ostat će mi u mislima ovo doba i po ljudima koji su oboljeli ili više nisu s nama. Koronavirus će nažalost ostaviti dubok trag u svima nama.
Na televizijama gledamo spot Rakitić – Trikić. Otkrijte nam tajnu, jeste li od prve pogodili kutiju s keksima?
– (Smijeh). Razmišljali smo kako napraviti taj spot, ali imao sam golemu motivaciju, morao sam biti točan. Naime, večera je bila spremna, žena mi je rekla: “Ivane požuri, nemaš puno vremena“. I eto, upalilo je od prve pa smo svi bili mirni i mogli sjesti na večeru – uz smiješak je kazao.
Tko je došao na ideju da napravite lopticu od čarape?
– Htio sam da bude nešto posebno i teže, tako sam je složio od čarape.
Kakav je doma jelovnik, da ne bude debljanja?
– Srećom žena odlično kuha. Vrlo sam zadovoljan, ništa mi ne fali, kao ni djeci. Sami smo doma, nas četvero, supruga, kćerke i ja. Rado pomognem u kuhinji. Volim napraviti fino jelo. Nekoliko stvari sam od nje naučio. Lijepo je vidjeti kad smo svi četvero u kuhinji i pripremamo ručak ili večeru.
Što to novo znate?
– Puno stvari koje su ovdje popularne. Volim jesti sa žlicom, svi su mi ti meniji jaki dobri. Moram reći da kvalitetno jedemo.
Što vam je omiljeno?
– Kako smo u izolaciji skoro pedeset dana, svašta smo radili i pripremali. Bitno je, Bogu hvala, da imamo svega kod kuće. Žena svaki dan servira nešto novo. Što se mene tiče, najviše volim hladne juhe gazpacho i salmorejo. To se ovdje jako često jede, pogotovo kad je lijepo vrijeme. Naravno kao predjelo. To radimo s guštom svaka dva-tri dana.
Znamo da ovog časa niste u ozbiljnom razgovorima s nijednim klubom.- Kao što ste rekli, svaki dan čitam da idem negdje drugdje. To traje već neko vrijeme. Sve pratim, ponekad se u obitelji dobro nasmijemo.
Ni posebni ni drugačiji
Je l’ pažljivo ujutro otvarate internet, tko zna gdje se taj dan selite?
– (Smijeh). Uz dobru kavicu sve je lakše.
O čemu sad međusobno komuniciraju igrači Barcelone kad nema utakmica?
– Kao i svi ostali. Mi nismo ništa posebni ni drugačiji, razgovaramo o zdravlju, obitelji, stanju u državi i svijetu. To je glavna tema. I kad ćemo se moći vratiti treninzima, da se vidimo, jer jedva čekamo taj trenutak.
U kakvom ste odnosu s upravom Barcelone, pisalo se o sukobu čelnika kluba i igrača?
– Kapetani su bili na razgovorima s klubom, o tome ne znam previše. Mislim da je sve u redu. I Uprava, i svi koji rade za klub, iščekuju kad ćemo se vratiti u normalu – zaključio je Ivan Rakitić, jedan od najvećih nogometaša koje je Hrvatska ikad imala. I za kraj naglasio:
– Dopustite mi da putem Sportskih novosti pošaljem poruku podrške i ljubavi iz Barcelone ljudima u Hrvatskoj. Znam da je svim teško doba, ne samo radi virusa nego i potresa u Zagrebu i okolici. Budimo jaki, gledajmo pozitivno i prebrodit ćemo ovu situaciju.
Volio bih igrati još puno godina
Dokad mislite igrati nogomet? Jednom je Darijo Srna rekao da će dostići Ryana Giggsa koji je igrao do 41. godine, ali u tome ipak nije uspio. Imate li i vi takve ambicije?
– Pa ništa, probat ću ga onda oboriti ja – grohotom se nasmijao Rakitić, odlično raspoložen.
Ivan je rođen 10. ožujka 1988. godine. Sa 32 još je “poletarac” u odnosu na Giggsa.
– Vrijeme će pokazati koliko ću trajati. Htio bih igrati dokle god mi to zdravlje i noge dopuste. Do zadnjeg dana do kojeg ću osjećati taj žar i tu vatru za nogometom, borbom, uspjehom i pobjedom. Vrijeme će samo od sebe to pokazati. Volio bih da to bude još što više godina – konstatirao je veznjak Barcelone.
Nosio je dres samo četiri kluba: Basela, Schalkea, Seville i Barcelone. U profesionalnom nogometu je debitirao 29. rujna 2005. godine u dresu Basela u Širokom Brijegu. Radilo se o pretkolu Kupa UEFA. Švicarci mu dugo nisu oprostili što je izabrao Hrvatsku, no kad su Vatreni došli do finala Svjetskog prvenstva, u rodnom mu Möhlinu bili su ponosni što je iz njihova kraja.
https://sportske.jutarnji.hr
