Kad bi to napravio s Vatrenima, Modrić bi učinio pothvat kakav nogometna historiografija ne bilježi!

Datum objave: 12.04.2020.
Autor / izvor:

VELIKO ISTRAŽIVANJE SN Rijetki su igrači u ‘oldtimerskim’ godinama radili velike stvari u dresu nacionalne vrste, no vatreni kapetan prešao je već mnoge nogometne Rubikone i s optimizmom može gledati i na predstojeći u 2021.

Je li objektivno da Luka Modrić (rođen 9. rujna 1985.) duboko u 36. godini bude nositelj igre Vatrenih na Euru 2021. i da Hrvatska s njim u jednoj od glavnih uloga napravi još jedan vrhunski rezultat, čime bi se mogao smatrati plasman u polufinale?

Nakon što je odgođena kontinentalna smotra, od stručnjaka i navijača čuli smo isto pitanje i dvojbu. Umjesto definitivnog odgovara koji bi danas ionako bio samo procjena, istražili smo što govori povijest kao “najbolja učiteljica“. Kad bi to napravio i Vatrene doveo među četiri, Modrić bi učinio pothvat kakav nogometna historiografija ne bilježi. Mogao bi postati prvi kojem bi to uspjelo nakon 63 godina, ne računajući golmane. Od legendarnog Šveđanina Nilsa Liedholma, kapetana Skandinavaca, koji je 1958. na Mundijalu u svojoj zemlji igrao finale, te Nijemca Fritza Waltera, čiji je Elf bio četvrti, a koji tada samo što nije navršio 38. Obojica su kao veznjaci davali presudan ton igri momčadi.

Magični napad

Kasnije je standardan prvotimac, u tom zrelom dobu, u ekipi koja se probila minimalno do polufinala bio samo Brazilac Nilton Santos, svjetski prvak 1962. godine. Međutim kraj magičnog napada – Garrincha, Didi, Vava, Pele, Zagalo – bila bi blasfemija njemu udijeliti epitet nositelja igre. Gdje je aktualni nogomet u odnosu na ondašnji po brzini, snazi, trci i što je posebno bitno trošenju igrača u svakoj sezoni… Kao da nisu iz iste galaksije. Ako bi Luka i Hrvatska uspjeli, bio bi to monumentalan čin koji je Niki Kovaču izmaknuo 2008. na tragičan način u utakmici s Turskom u Beču.

Modrić je rušio brojne barijere, postavljao nove rekorde i standarde, dolazio do dometa kakve mu je malo tko naviještao, treba li se za ikoga vjerovati da ima šanse – on je taj. Pritom je iznimno bitno kakvi će Vatreni biti kao momčad jer nikad nisu ušli u polufinale Eura, a dva velika rezultata zaredom u pravilu rade samo najjače nogometne nacije. U isto doba na istom zadatku bit će i nekadašnji mu klupski kolega Cristiano Ronaldo (rođen 5. veljače 1985.) što priči daje specijalno pikantan začin. Razlika je tek što je Portugalac napadač. Iz prikrajka vrebaju još neki drugi, ali daleko manje zvučni…

Izbornik će moliti krunicu da u neizvjesnim mjesecima Luka što više ostane Zlatna lopta, a što manje ponudi povoda za priče o njegovim godinama, klupski trener Zinedine Zidane, koji će vjerojatno ostati u Realu, možda ga neće u svakoj bitnoj utakmici staviti u početnu postavu i “raubati” do iscrpljivanja, kao što nije ni ove sezone, međutim to na kraju može biti i dobro. Ako objavi da nastavlja predvoditi Hrvatsku kao kapetan do Eura – što je više-manje opće očekivanje, no još se čeka potvrda, a možda i Svjetskog prvenstva u Kataru 2022. godine – Modrić će prihvatiti možda i posljednju rukavicu prvorazrednog izazova u igračkoj karijeri. Djeluje da se ovog časa osjeća dovoljno moćnim uhvatiti se ukoštac i s takvim iskušenjem, ali daleko je to.

U godini u kojoj slavi 36. rođendan biti zamašnjak ekipe koja će igrati najmanje Final Four europskog ili svjetskog prvenstva nije uspio nijedan trenutačno živući nogometaš “u terenu”, a u 21. stoljeću do te razine kao standardan starter stigao je tek golman, Nijemac Jens Lehmann. On je s 37 godina objesio oko vrata brončanu medalju na Svjetskom prvenstvu 2006. godine, a s 39 postao finalist Eura 2008. No, vratare odavno prati glas nogometnih metuzalema, oni su posebna kategorija, kad godine “pokucaju na vrata“ iskustvom mnogo toga nadoknade. Ne moraju špartati devedeset minuta. I ranije, kroz 20. stoljeće, jedina imena koja se nakon 1962. nalaze na listi su Dino Zoff, Peter Shilton, Lav Jašin… Čuvari mreže. Koliko je u Nijemaca pobjedničkog mentaliteta i samopouzdanja, toliko je u Modrića čvrstine i žilavosti s obrovačkog kamenjara kao i hrvatske ratničke naravi.

Pao zvučni zid

Jedno je doći na najveću pozornicu kao potrošeni veteran kojeg “bole sve kosti“, a trener nije imao snage reći “dosta je bilo“, što uvijek prijeti onima koji ne prepoznaju signale za gospodski uzmak, a sasvim drugo pojaviti se na skupu elite kao frontmen sposoban lansirati momčad do vrha.

Modrić je postavio već mnoge prestižne standarde u hrvatskom nogometu, lakše će biti dobiti Nobelovu nagradu nego neke nadmašiti. Prvi je nogometaš prodan iz HNL-a za više od 20 milijuna eura, prvi Hrvat za kojeg je plaćena odšteta preko 30 milijuna eura, prvi iz HNL-a koji je bio u najboljoj momčadi Europskog prvenstva (2008. godine), prvi s četiri naslova prvaka Europe i od svih blještavih priznanja poput UEFA-ina igrača godine i sedam “Oscara”, on je premijerni osvajač Zlatne lopte i trofeja The Best, AIPS-ov sportaš godine u svijetu, nadmašio je Davora Šukera kao najpopularniji Hrvat. No, Luka nije samo “probijao domaće nebo“, pred njim je pao i međunarodni “zvučni zid“ jer nitko prije nije iz tako male države postao najbolji na svijetu, nitko to otkako postoji FIFA-ina nagrada nije učinio stariji pa zašto ne bi srušio još jedan nogometni Rubikon i s reprezentacijom došao do polufinala Europskog prvenstva!

Voštana figura

Kad bi potrajao i do Katara “skinuo” bi i Niku Kovača kao najstariji kapetan Vatrenih na velikom natjecanju. S Kovačem je u veznom redu započeo reprezentativnu karijeru. Uz sav igrački talent i supermotiv, pratila ga je pozitivna karma, kao da je u Zrmanji ulovio zlatnu ribicu. To se savršeno vidjelo protiv Danske u Nižnom Novgorodu, nakon loše izvedenog kaznenog udaraca.

Bez prolaza Hrvatske ne bi bilo ni Zlatne lopte. S reprezentacijom ga karta nije uvijek išla, zato i nemamo odličje s Eura, pogotovo iz 2008. ili 2016. godine, ali kad ga je krenulo zašto ne bi sreću izazvao do kraja! Nitko mu ne bi zamjerio ukoliko bi se danas oprostio od reprezentacije, niti bi to bilo čudno, ali to bi značilo da svi zajedno ostajemo bez još pokoje avanture s Lukom Modrićem. Euro 2021. trebalo bi mu biti sedmo veliko natjecanje po čemu bi u nas također postao jedinstven. Što god se tamo dogodilo.

Voštanu figuru u muzeju Madame Tussauds već je zaradio.

Luka i Cristiano mogu prekinuti crnu tradiciju najboljih na svijetu

Posebno smo se u istraživanju koncentrirali na recentne podatke, od 2000. godine i starta novog milenija, što je najrelevantniji pokazatelj za današnje relacije, računajući čak i naraštaj godinu mlađi od Lukina, sve koji su napunili 35 godina prije prve utakmice na velikom natjecanju – u rosteru reprezentacija koje su igrale na europskim i svjetskim prvenstvima bila su 164 imena. Međutim, mnogima je “istekao rok trajanja” ili nikad nisu ni imali vrhunsku kvalitetu, a samo posebni su uspjeli odoljeti izazovima vremena.

Od tri Zlatne lopte, niti jedan u tom “poznom dobu” nije prošao skupinu. Lothar Matthäus u dresu Njemačke 2000. na Euru, kad je već imao 39 godina, Talijan Fabio Cannavaro s Azzurrima s nepunih 37 u Južnoj Africi i Andrij Ševčenko koji je dao dva gola za Ukrajinu na EP-u 2012., ali su ostali na tri boda. Nedostajala su mu tri mjeseca do 36. rođendana. Modrić, ali i barem jednako “našpanani” vršnjak Cristiano Ronaldo, u prigodi su prekinuti crnu tradiciju nositelja nagrade za najboljeg igrača svijeta.

Kad se kriterij uspješnosti spusti do četvrtfinala, nađu se imena 45 “oldtimera”. Trinaestorica su stigli do polufinala, desetorica do finala, a trojica osvojili titulu. Među njima standardni prvotimci, koji su doletjeli na turnir kao jedni od glavnih igrača u momčadi, a ne tek pričuve ili ljudi čija se šansa ukazala tijekom prvenstva, samo su šesnaestorica.

U Modrićevoj generaciji ili stariji nitko još nije bio prvak kao jedan od temeljnih igrača. Najbliže da zadovolji taj kriterij primaknuo se Miroslav Klose, koji je s Njemačkom u Brazilu 2014. uzeo zlato i zabio dva gola domaćinu u polufinalu, međutim Klose je dobio šansu tijekom natjecanja umjesto Podolskog. Prvi put je startao u petoj utakmici. Samo se Lehmann okušao u finalu i polufinalu, a osmorica u četvrttfinalu. Četvorica stopera, trojica vratara i što je nama značajno jedini veznjak – Niko Kovač. Na Euru 2008. godine, s nepunih 37. Jednom kapetanu Vatrenih nije bilo suđeno da pomiče granice…

Ostala sedmorica su iz godišta mlađeg od Lukina, dečki s “jedva 35”. Dvojica su se probili do finala, Nizozemac Giovanni Van Bronckhorst i Francuz Patrice Evra, obojica lijevi bekovi, a još petorica do četvrfinala: Hagi, Stojković, Panucci, Karagounis i Barzagli.

https://sportske.jutarnji.hr

Zašto postati član?

Ponosni smo što okupljamo navijače da navijaju “ZA” a ne kako je to čest slučaj “PROTIV” i od kada postoji naša udrugu Uvijek vjerni nije bilo nereda od strane naših članova, prije, za vrijeme niti poslije utakmice.

Pridružite nam se i postanite istinski 12. igrač naše reprezentacije.