Ponovno će biti repova! To što je HNS napravio sa završnicom Prve HNL potvrđuje samo jednu važnu stvar

Datum objave: 23.05.2021.
Autor / izvor:
Svi govore kako ova sezona Prve HNL nikada nije bila bolja, ali realnost je nešto sasvim drugo

U subotu navečer znat ćemo sve epiloge sezone. Činjenica da mnogi zazivaju “sportsku borbu i da sve bude regularno” samo potvrđuje da su sumnje i dalje ukorijenjene u sustav nogometa. I oko njega. Bez obzira na rasplete, sigurno će biti repova. Ovo je Hrvatska. U njoj nema razvoja kulture prihvaćanja neuspjeha kao sastavnog dijela djelovanja. Neuspjeh je kao optužnica i početak procesa jer netko mora biti nešto kriv. Prozvani će uvijek tražiti opravdanja na drugim stranama…

Bila je ovo vrlo čudna sezona i, objektivno gledano, nije bila regularna. Mijenjala su se pravila natjecanja u hodu, jesenas se igralo po jednom protokolu, ove godine po drugom. Pandemija je poremetila kalendare i svakodnevicu, no nemojmo si lagati, improvizacije i posljedične neravnopravnosti u natjecateljskim programima su kronična boljka domaćeg nogometa. Ukoliko si želimo utvarati da je sve sjajno, neka bude tako. Danas o nogometu puno govore i posljedično utječu na tijekove brojni koji nemaju (dovoljno) kompetencija ili barem (dovoljno) iskustva temeljem kojih stvaraju vjerodostojnije stavove i potiču kvalitetne programe. Uzmimo primjer teze kako je Prva HNL nikad bolja, argumentom kako je neizvjesna.

Brojke ukazuju da je ona tek nešto manje izvjesna nego prije. Dinamo je (opet) prvak s (još jedno kolo) 8 bodova ispred Osijeka. Lani je bio ispred Lokomotive za 15, Rijeke 16, Osijeka 18 i Hajduka 20 bodova. Sezonu prije imao je plus 25 od Rijeke, 30 od Osijeka i Hajduka, 33 od Gorice. U ovom finišu Dinamo je skupio 23 boda više od Gorice, 24 od Rijeke, 25 od Hajduka. Razlike unutar gornjeg dijela tablice od 2. do 5. mjesta su prije dvije godine bile 5 boda, lani 5-7 i sada 3, uz podatak da se Osijek odmaknuo prema Dinamu.

I dalje su vrlo izražene razlike između gornjeg i donjeg dijela lige. Od 5. Hajduka ide Šibenik s minusom 22, a posljednji Varaždin 29 boda. U 2019. je razlika bila između pete Gorice i šeste Lokomotive 10, SB-a 22 i dalje 28, 34 boda. Lani je peti Hajduk imao 60, a šesta Gorica 11 manje, SB 21, Varaždin 24 minusa… Razlike su, dakle, uz manja odstupanja, uglavnom slične.
Možemo tako ponoviti tezu kako je plasman definiran po visini proračuna. Tamo gdje su razlike male, dolazi do ujednačavanja. To vidimo najviše u donjem dijelu tablice. Kad nema uvjerljivih “siromaha” koji bi ispali već ujesen uz drastičan zaostatak, konkurencija se zgusnula unutar 6-7 bodova.

Prva HNL ostala je podjela na tri doma različitih klasa, odnosno tri lige u jednoj. Koliko je to dobro ili nije za perspektivu domaćeg nogometa? O tome postoje različita mišljenja. Većina je struke suglasna da stalna napetost natjecanja negativno utječe na razvoj igrača. U Prvoj HNL je sve manje mlađih aktera i posljedično je manje kandidata za reprezentaciju. Borba za svaki bod nameće iskusnije igrače, pojačan angažman stranaca, a uz to potiče stalne mijene trenera. Da je to jako loše, ne samo za razvoj igrača nego i kontinuitet momčadi, to je valjda jasno i laicima. Ako u Prvoj HNL gubimo prostor razvoja, ostaje nam pitanje Druge HNL. Ona je po svim parametrima drastično zaostala za prvom ligom. Zato je svaki klub koji ulazi u Ligu 10 nejak za nešto više od gole borbe za ostanak, ali i za opasniju borbu za opstanak. Zato što je drugi razred nogometa nedorastao ukinuto je doigravanje jer svaki deveti prvoligaš uvijek je bio bitno bolji od drugoplasiranog drugoligaša…

Ako stvari stoje tako, a sve gore upućuje nas na to, možemo si postaviti sljedeće pitanje: kako HNS, koji je preuzeo sve ingerencije klupskih natjecanja, djeluje na promjene takvih nerazvojnih stanja i promišlja perspektivu?

Najčešće reakcije u 30 godina HNL-a bile su promjene natjecanja. Ako je to problem kako HNS brojnim promjenama sugerira, je li vrijeme da se preispitaju druge opcije promjena? Recimo da se krene od toga tko i kako donosi odluke o promjenama sustava. Eto, HNS sprema entu reorganizaciju, u kojoj ćemo dobiti Premijer, Prvu i Drugu ligu. To je samo drugo pakovanje za Prvu, Drugu i Treću ligu. Drastična je promjena da bi Treća liga (zvana druga) bila jedinstvena i na nacionalnom nivou, iako govorimo o amaterima. Na temelju kojih parametara je takva odluka donesena? Koji su stručni autoriteti nogometa to analizirali i amenovali? Koje su to stručne službe područja izvan nogometa dale doprinos razumijevanju dobiti od tih novih promjena? Kako jedno tijelo (IO HNS) 2019. odluči podijeliti Treću ligu na 5 skupina (umjesto 3), a dvije godine kasnije zakazuje jedinstvenu Treću ligu?

Mogli bismo tako s brojnim pitanjima koja potiču dvojbe i koje struka u svakodnevnim razgovorima kontinuirano ističe kao problem razvoja nogometa. No, struka nema snage u nogometnom sustavu. Ona se bori uglavnom za preživljavanje jer su im takve okvire statusa nametnuli drugi akteri, a oni su to šutke prihvatili kao da ne može drugačije. Možda i ne može, možda i nogomet ne može biti bolji. Dok se ne posegne za logičkim (stručnim) promjenama, to se ne može tvrditi. Možda te promjene za opće dobro ne odgovaraju svima. Ono što želim reći, može li se napokon u HNS-u preispitati tako važne stvari za perspektivu, bez fige u džepu?

https://sportske.jutarnji.hr

Zašto postati član?

Ponosni smo što okupljamo navijače da navijaju “ZA” a ne kako je to čest slučaj “PROTIV” i od kada postoji naša udrugu Uvijek vjerni nije bilo nereda od strane naših članova, prije, za vrijeme niti poslije utakmice.

Pridružite nam se i postanite istinski 12. igrač naše reprezentacije.