Suigrači iz Bullsa naklonili se Toniju: ‘S loptom kao Stockton, šut kao Miller. Bolji igrač od Nowitzkog‘

Datum objave: 13.09.2021.
Autor / izvor:
‘Da se postavio kao jednako važan Jordanu i Pippenu, ne bi bili tako dobri. A bio je toliko dobar!‘

Kad je već toliko morao čekati, a od prve nominacije njegovih Chicago Bullsa prošlo je sedam godina i osam nominacija, Toni Kukoč nije mogao odabrati spektakularnije društvo za ulazak u košarkašku Kuću slave u Springfieldu.

Čak 16 individualaca primljeno je u subotu navečer u Kuću slave, na dan kad se obilježavalo 20 godina od terorističkog napada na Twin Towers u New Yorku. U tom Springfieldu, gradiću od otprilike 200.000 ljudi, ništa drugo i nemate vidjeti, niti se potrebu zaustaviti, osim ako niste putnik namjernik u Hall of Fame. No, tamo je davnih dana James Naismith izmislio košarku i logično je bilo da se u Springfieldu formira Kuća slave.

Od subote navečer u toj Kući slave stanuje pet hrvatskih košarkaša/trenera: Krešimir Ćosić, Dražen Petrović, Mirko Novosel, Dino Rađa i Toni Kukoč. Nitko kao Hrvatska, ni jedna država izvan SAD-a nema petero ljudi u Hall of Fameu. Na žalost, bojimo se da će tako ostati narednih sto godina, na tih pet ljudi. Sličnih njima u ovih trideset godina samostalnosti nismo stvorili niti blizu, hrvatska košarka je propala na najniže grane u povijesti, gdje ju šamara tko hoće i kako hoće.

Posebnost je i u tome što su sada u tom Springfieldu za sva vremena i dva suigrača od najmlađih dana, braća blizanci Dino Rađa, primljen prije tri godine, te Toni Kukoč. Iz jednog običnog, malog grada na kugli zemaljskoj praktički nevidljivog, osim što je svojim stanovnicima na čuđenje svih drugih, “najlipši na svitu” i jasno, “najsportskiji grad na svitu”. Što, doduše, jest točno, jer su iz toga grada i na posljednjim Olimpijskim igrama u Tokiju medalje osvajali Matea Jelić, Mate Pavić, Tonči Stipanović i Toni Kanaet, a nedavno su i paraolimpijske medalje donijeli Anđela Mužinić i Dino Sinovčić. Od Londona 1948. godine do danas na Olimpijskim igrama i Paraolimpijskim igrama osvojeno je više od stotinu medalja s potpisom Splita, o čemu svjedoči jedinstvena galerija na Zapadnoj obali s pločicama tih istih osvajača.

Toni Kukoč možda je najveći od svih njih, pa je time još čudnije da je morao osam dugih godina čekati da bi dobio ono što mu je pripadalo “po rođenju”. Sportski talent kakav se rijetko rađa ili nikada ne rađa, jer je mogao biti i stolnotenisač (prvak Dalmacije s pobjedom nad Zoranom Primorcem!), mogao je biti i nogometaš (istina, raritet bi bio sa 211 centimetara), ali stoji da je trenirao u generaciji Slavena Bilića, dok ga košarka nije opila do kraja. U Chicagu je otkrio golf i postao valjda najbolji na svijetu u kategoriji “preko dva metra visine”, jednom i prvak Hrvatske u tom sada i olimpijskom sportu.

Ma, pričati i objašnjavati fenomen Tonija Kukoča čini nam se toliko uzaludnim i nepotrebnim, valjda je do sada svima postalo jasno tko je i što je bio. Još i više kad se shvati da su Tonija Kukoča i njegovu igru s košarkom apsolutno svi voljeli i njoj se klanjali. Pa i najveći protivnici. Nikada nitko o Toniju Kukoču nije rekao ružnu riječ, niti će ikada reći. ‘No pasaran’, takve stvari ne prolaze. Time je njegova sportska genijalnost još i veća. Ljudina!

Ako je Michael Jordan pristao biti njegov pratitelj u Springfieldu u toj čarobnoj večeri, onda možete biti sasvim sigurni da je to testament najvećeg košarkaša svih vremena na ono što je Toni Kukoč značio Bullsima u pohodu na drugi “three-peat”, od 1996. do 1998. godine. Bez njega u tome ne bi uspjeli, rekao je to i Kanađanin Bill Wennington, koji je s Kukočem 1993. godine došao u Bullse iz Italije (Virtus).

– On je bio stup potporanj naših Bullsa – rekao je Kanađanin.

– Ja sam te godine pozvan u kamp Bullsa, tamo je već bio Toni. S talentom koji je on imao, to je bio blagoslov za Bullse. Ja sam to znao, igrao sam nekoliko mjeseci ranije protiv njega u Italiji i znao sam sve o njemu, znao sam što je u stanju raditi na terenu. U to vrijeme takav set vještina nije imao nitko u NBA ligi, a mi smo ga uvodili s klupe. Kasnije će svi pričati o Dirku Nowitzkom kao takvom, ali Toni je bio prvi u svemu tome. Ne želim ništa oduzeti Dirku, ali Toni je na parketu mogao napraviti više.

B.J. Armstrong nije toliko igrao s Tonijem, on je dio prve generacije Bullsa s tri uzastopne titule, ali je protiv Kukoča igrao već 1985. godine u U18 natjecanju. Kad ga je dočekao kao suigrača u Bullsima, on je znao.

– On je mogao igrati svih pet pozicija, u našem triangl napadu on je upadao u svaki sustav. Mi smo sve mogli igrati kroz Tonija, koristeći Tonija. To je tada u NBA ligi bilo nemoguće za zamisliti. U cijelom tom procesu on je ostao vjeran sebi, mentalno dovoljno jak da bi prošao sve i stekao povjerenje i respekt suigrača. On je jedan od najboljih protiv kojih sam igrao, zasluženo u Hall of Fameu, pritom ne mislim samo na Europljane.

Možda i najveći kompliment Kukoču dao je još jedan bivši igrač Bullsa, Horace Grant. U Kukočevoj debitantskoj NBA sezoni, onoj u kojoj su ostali bez Michaela Jordana, Chicago je došao do 55 pobjeda u regularnom dijelu. Evo što kaže Grant.

– Sjećam se da je Jerry Krause govorio o njemu prije nego što je došao, govorio je da može zabiti i može asistirati kao konobar. Pamtim to kao danas. Iskreno vam kažem, bez Tonija, a time ne želim uvrijediti ostale, nema šanse da bismo imali 55 pobjeda. On je s loptom u rukama bio kao John Stockton, a šutirao je kao Reggie Miller. Ako si otvoren, uvijek ćeš od njega dobiti loptu. Michael je otišao, došao je Toni, a ja sam odigrao najbolju sezonu u karijeri. Zato želim reći da je ovaj izbor u Hall of Fame potpuno zaslužen, a ja mu zahvaljujem na mom jedinom izboru na All Star utakmicu.

Još jedan bivši suigrač, Randy Brown, nahvalio je Kukoča i njegovu ulogu u Bullsima kao ključnu za trogodišnju dominaciju.

– Toni nije imao ego. Jackson je znao da bi Toni bio starter u svih 29 ostalih momčadi u ligi, ali Toni se nikada nije bunio zbog svoje uloge, zbog manjka šutova. Podredio se ekipi, Michaelu, Scottieju i Dennisu. Da se Toni postavio kao jednako važan Michaelu i Scottieju, ne bismo bili tako uspješni. A bio je toliko dobar. Toni je bio prva “stretch” četvorka kad taj termin nije postojao, odličan dodavač, vrlo dobar strijelac i nesebičan, što je u triangl napadu bila ključna stvar.

Da, bila je to večer u kojoj je u Kuću slave u Springfieldu ušlo ukupno 16 individualaca, ali za nas je naš Toni veći i od Paula Piercea i od Chrisa Bosha, da ne spominjemo ostale. Imamo pravo birati i biramo Tonija Kukoča. Ovo je bila njegova večer. Njegova, a onda svih ostalih.

https://sportske.jutarnji.hr

Zašto postati član?

Ponosni smo što okupljamo navijače da navijaju “ZA” a ne kako je to čest slučaj “PROTIV” i od kada postoji naša udrugu Uvijek vjerni nije bilo nereda od strane naših članova, prije, za vrijeme niti poslije utakmice.

Pridružite nam se i postanite istinski 12. igrač naše reprezentacije.