‘Tko će biti prvak? To se neće znati do zadnjih minuta sezone! Sve ću napraviti da odem u Katar…‘

Datum objave: 30.12.2021.
Autor / izvor:
Osijekov vratar sjajnim se izvedbama domogao ‘jedinice‘ Vatrenih, sad želi nastaviti gdje je stao

Ivica Ivušić vraća se u akciju. Ponovno je zdrav, trenira i jedva čeka nastavak sezone. To zacijelo veseli i izbornika Zlatka Dalića

Stao je na gol hrvatske reprezentacije u Bratislavi i s nekoliko izvrsnih obrana sačuvao mrežu netaknutom. Vatreni su svladali Slovačku 1:0 golom Marcela Brozovića u 86. minuti, a on je debitantski nastup začinio sjajnom završnicom u kojoj je spasio pobjedu. Bez njega Hrvatska danas ne bi bila na Svjetskom prvenstvu.

Golman Osijeka imao je “jedinicu” i tri dana kasnije sa Slovenijom u Splitu (3:0). To su mu jedini nastupi za Vatrene jer u listopadu se ozlijedio u Šibeniku i više se u 2021. nije vratio na vrata. Slava, sreća i tuga, sve u kratkom roku.

– Napokon je sve u redu, mogu raditi i golmanske treninge, hvala Bogu što je i to došlo – kazao nam je sretni Ivušić koji u svojem rodnom Viškovu radi i čeka početak zimskih priprema Osijeka.

– Vježbam na terenu Halubjana sa Sinišom Ćaletom, koji je cijeli život uz mene. Uvijek kad je neka pauza sa mnom dobrovoljno radi, tako je i ovaj put. Pomaže mi da se vratim.

Zahvalnost doktoru

Ivušić ima 26 godina, visok je 195 centimetara, u Osijeku je od ljeta 2018., u Slavoniji se skrasio nakon putešestvija od kojih je najveća avantura bio milanski Inter jer za Crno-plave potpisao je kao 14-godišnjak. No, kako se oporavio?

– Zahvalan sam doktoru Božidaru Šebečiću. Ozljeda je došla u nezgodnom trenutku, iako za nju niti jedan nije dobar. Tako je valjda trebalo biti. Dobio sam udarac na utakmici koji mi je oštetio kost, stvorio se hematom koji se s vremenom počeo okoštavati, što je doktor riješio, napravio je odličnu operaciju.

Prva najava je bila da ćete se vratiti već do utakmica nacionalne vrste s Ciprom i Slovačkom u Osijeku.

– Kako se radilo u udarcu, svi smo mislili da neće biti druga stanka. Zakompliciralo se, aut sam već tri mjeseca, ali fizički sam O.K., radim sve da na pripreme dođem relativno spreman. S ekipom ću krenuti u normalan trening. Bit će sve dobro.

Kamen pao sa srca

Puno ste pridonijeli plasmanu Vatrenih na Svjetsko prvenstvo, je li vas jako pogodilo što ste morali pratiti sa strane završnicu kvalifikacija?

– Pokušavam sve gledati pozitivno, na kraju Hrvatska je izborila plasman na Svjetsko prvenstvo, što je najvažnije. Naravno da mi je bilo krivo što nisam sudjelovao u tim utakmicama, ali ključno mi je bilo da taj loš trenutak što prije prođe. Cijeli život je tako, kad je teško nastojim biti što pozitivniji…

Morate biti ponosni što ste s malo minuta dali ogroman doprinos plasmanu na Mundijal, pogotovo u Bratislavi. Još niste primili gol u dresu Hrvatske A vrste.

– Super mi je drago što sam bio dio reprezentacije u tom trenutku, ali svaki bod kroz kvalifikacije je važan, da nije bilo drugih pobjeda ne bi bila značajna niti ta u Slovačkoj.

Jeste li inače tako skromni ili samo kad je reprezentacija u pitanju?

– Ne volim komentirati sebe i svoj doprinos. Imam respekt prema svima…

Kako ste doživjeli završnicu izlučnog ciklusa, pogotovo utakmice sa Slovačkom u Osijeku (2:2) i s Rusijom u Splitu (1:0).

– Bio sam na Poljudu, završilo je predivno iako nam ništa nije išlo na ruku. Ni vrijeme, ni rezultat do završnice, sve je nekako bilo protiv, ali opet se pokazalo koliko je Hrvatska jaka i kad je najteže. Gledao sam susret s kolegama iz reprezentacije koji nisu bili u konkurenciji… Jako je bilo napeto, kamen nam je pao sa srca svima kad je lopta ušla u gol. Završilo je kako smo zaslužili.

Kolike su mogućnosti Vatrenih na Svjetskom prvenstvu?

– Znamo što je Hrvatska napravila zadnji put na Mundijalu. Naravno da je se svi pribojavaju, siguran sam da se može ponovno puno učiniti. Ne bih ulazio u detaljne prognoze, ali znamo da Hrvatska puca na najviše ciljeve.

Jesu li vas nakon ozljede zvali iz stožera?

– Jesu, imao sam kontakt s trenerom Marjanom Mrmićem. Hvala mu na brzi, razgovarali smo nekoliko puta. Svi su bili uz mene. Stipe Pletikosa me također kontaktirao, on mi je i rekao da dođem na utakmicu, osjetio sam veliku podršku s njihove strane.

Vatreni velika obitelj

Očekujete da ćete se izboriti za mjesto među tri golmana koji će biti u Kataru?

– Želim samo biti zdrav i da se vratim gdje sam stao. Potom ćemo vidjeti što dalje, puno je vremena do tada, u Katar će ići u tom trenutku najspremniji. Sve ću napraviti da budem spreman.

Livaković, Grbić, Sluga, Ivušić… Jesu li to slatke brige za izbornika Dalića i Mrmića ili je bolje kad se zna tko je zabetonirana “jedinica”?

– Uvijek je bolje kad postoji više kvalitetnih igrača, tako i golmana. Pravo je bogatstvo što imamo tako jake pojedince, to može biti samo dobro.

Među vama je očito zdrava konkurencija.

– Reprezentacija je velika obitelj, osjetio sam to kad sam branio, imao sam sjajnu podršku od Livakovića i Sluge. Nema tu zle krvi, to nije floskula. Najvažnije je da pobjeđujemo, a tko će stajati na golu ili igrati pada u drugi plan.

Jesenski dio Prve HNL Osijek je završio na diobi vrha s Dinamom i Rijekom, svi imate po 40 bodova, Hajduk vas prati sa 35…

– Lijepo je vidjeti da hrvatski nogomet raste iz godine u godinu. Nikad nije bilo da su četiri kluba tako blizu, to je pokazatelj da kao liga napredujemo. Osijek je opet potvrdio da je klub za najviše domete.

Je li sposoban do kraja boriti se za prvaka?

– Puno smo puta pokazali što možemo. Ide se utakmicu po utakmicu, na kraju ćemo vidjeti gdje će nas to dovesti. Borit ćemo se…

Želja je trofej

Kome dajete najveće šanse za titulu?

– Nikome ne bih dao prednost, svi smo u bod, tako će biti vjerojatno do posljednjih minuta.

U polufinalu ste Kupa koje igrate u Rijeci, a finale je u Splitu. Je li vrijeme za drugi trofej u povijesti kluba? Demonstrirali ste da možete i protiv Rijeke i Hajduka koji je potencijalni suparnik ako prođe Goricu.

– Puno smo puta pokazali da možemo. Ne bih pričao naširoko. Naravno da je želja trofej, ali malo-pomalo…

Petar Bočkaj je otišao u Dinamo, podignuo je dosta prašine. Kako ste to doživjeli?

– Čuli smo se, čestitao sam mu na transferu. Nebitno gdje je otišao, bili smo kolege tri godine i želim mu sreću. To je njegov izbor, nema se to što puno komentirati.

Navijači Osijeka su ogorčeni.

– To je Perina karijera, on zna što je za njega dobro.

Hoće li ga Osijek moći nadoknaditi?

– Koga nema bez njega se može, tako je bilo uvijek. Ne brinem se.

Najveća zvijezda kluba je trener Nenad Bjelica. Iako imate reprezentativce, njegov je rejting iznad svih.

– Jako je dobar trener, za njega imam samo riječi hvale i najveće moguće poštovanje. Svi smo sretni što imamo njega za trenera – zaključio je na kraju Ivica Ivušić.

Osijek mi je dao šansu koju u Rijeci nisam dobio

Osijek je bio vaš pogodak?

– U Rijeci nisam dobio priliku, morao sam okolnim putevima. Tako to biva, kući ne dobiješ šansu pa ideš drugim stazama. Srećom, moja je stigla u Osijek što je sjajno jer taj klub je najzaslužniji za lijepe stvari koje su mi se dogodile u karijeri. Puno mu toga dugujem, bit ću uvijek maksimalmo zahvalan i spreman za Osijek. U Slavoniji mi se rodilo dijete, osjećam se predivno, to je moj dom.

Supruga Sara je Riječanka.

– Ona je Riječanka, ali sin Lovro je Slavonac – smije se Ivica.

Odgovaraju vam slavonski način života i kuhinja?

– Naravno, kuhinju nije teško zavoljeti… Iako, meni uglavnom žena kuha. Djed mi je iz Slavonije, pa imam i slavonske krvi.

Od drugih Riječana koji su u Osijeku čujemo sve pohvale za grad osim što im ljeti nedostaje more. Navikli su skoknuti u slobodno vrijeme na plažu…

– Relativno sam mlad otišao iz HNK Rijeka, sa 14 godina, skoro sam više po svijetu nego doma, a i nisam baš iz same Rijeke, nego s brda, iz Viškova, meni je svejedno plaža daleko – smije se Ivušić.

Najsretniji sam sa sinom u parku

Što radite kad to nije nogomet?

– Najviše vremena provodim sa suprugom i sinom, uživam u njegovom odrastanju. Tako se najsretnije osjećam. Volim kad odemo u šetnju po parku, spustimo se do Drave. Osijek je predivan grad za djecu, stvarno nam je fantastično u Osijeku.

Osim toga?

– Pogledam dobar film kad mali zaspi, u zadnje vrijeme najviše se opuštam uz kvalitetnu komediju.

Najbolji u 2021. bili su Livaković i Mendy

Tko su bili najbolji golmani u 2021. u svijetu i kod nas?

– Jako ih je puno. Kod nas Dominik Livaković traje već dugo, odličan je i potvrdio je to. Vani me najviše impresionirao Edouard Mendy iz Chelseaja, očarao me, a i on je imao težak puta da bi došao tu gdje jest.

Marko Malenica je dobro branio, hoćete li imati posla da se ponovno izborite za mjesto prvog vratara?

– Maleni je odličan golman, to je puno puta pokazao. Jako mi je drago zbog njega, izvrstan je dečko, radi maksimalno. Dobri smo prijatelji, a ujedno i konkurencija, tjeramo jedan drugoga da budemo što bolji.

Traju oni koji ulažu u sebe i odriču se

Jeste li u mlađim godinama imali uzora? Zašto ste se odlučili biti golman?

– Kao mali trenirao sam u Halubjanu, ujak je golmanski trener. S njim sam napravio prve korake, potom sam nastavio u Rijeci. Kad sam bio u Italiji veliki uzor postao mi je Samir Handanović. Od njega sam jako puno naučio o ponašanju, brizi prema poslu i profesionalnosti.

On dugo traje, još uvijek je prvi golman Intera.

– Traju oni koji ulažu u sebe i odriču se. Koliko je on na najvišoj razini za veliki je respekt. Učim od drugih, ali najbolje iz svojih pogrešaka. Sve dolazi s radom, ne možeš raditi na jednom segmentu nego na svima. U Osijeku sam imao na početku Domagoja Malovana koji je fantastičan golmanski trener, s njim sam proveo dvije godine. Puno mi je pomogao, potom je došao Silvije Čavlina koji je također fenomenalan trener, s kojima imam odličan odnos i koji me također naučio jako puno. I dalje to traje… Sretan sam što sam imao priliku raditi s takvim ljudima. Računajući i Sinišu Ćaletu. Rad je najvažniji, bez njega nema ništa.

https://sportske.jutarnji.hr

Zašto postati član?

Ponosni smo što okupljamo navijače da navijaju “ZA” a ne kako je to čest slučaj “PROTIV” i od kada postoji naša udrugu Uvijek vjerni nije bilo nereda od strane naših članova, prije, za vrijeme niti poslije utakmice.

Pridružite nam se i postanite istinski 12. igrač naše reprezentacije.